Moklobemid

By   /  9. March 2018.  /  Comments Off on Moklobemid

Autor: Jovana Milić

 

Moklobemid (Moclobemide® ili komercijalno poznat i kao Aurorix® ili Manerix®) je prema svojoj strukturi 4-hloro-N-(2-morfolin-4-iletil)-benzamid (Slika 1), koji pripada grupi antidepresanata, lekova koji se koriste u tretmanu različitih oblika depresije.


Slika 1. Struktura i model Moclobemida


FARMAKOLOŠKI PROFIL
Moklobemid je reverzibilni inhibitor monoamin oksidaze A (RIMA), tip inhibitora monoamin-oksidaze (MAOI), koji ispoljava dejstvo na neurotransmitere serotonin, noradrenalin (norepinefrin) i dopamin, povećavajući njihovu koncentraciju u organizmu. Za razliku od ostalih MAO inhibitora, mogući sporedni efekti dejstva maklobemida ne uključuju kardiovaskularne komplikacije, encefalopatiju (moždano oštećenje), toksično dejstvo na ćelije jetre ili hipertermiju. Jedna doza moclobemida od 300 mg inhibira 80% monoamin-oksidaza tipa A (MAO-A) i 30% monoamin oksidaza tipa B (MAO-B), blokirajući procese dekompozicije noradrenalina, serotonina i, u manjoj meri, dopamina.


Slika 2. Mehanizam dejstva MAO inhibitora

Moklobemid pokazuje hepatički metabolizam, regulisan dejstvom tri enzima ćelija jetre grupe P450, i to CYP2C19, CYP2D6 i CYP1A2. Osnovni metaboliti su N-oksid moclobemida, kao i odgovarajući laktamski derivati. Aktivni metaboliti moclobemida pronađeni su samo u tragovima.


Slika 3. MAO A enzim

Farmakodinamika moklobemida uzrokuje poboljšanje raspoloženja i regulaciju simptoma kao što su disforija i problemi sa koncentracijom. Takođe, može da reguliše probleme koji utiču na spavanje. Moklobemid se vrlo brzo apsorbuje u krvotoku – detektuje se u plazmi u periodu nakon 0,3 do 0,4h od oralne upotrebe. Vreme poluživota je 1-2 h. Međutim, uprkos kratkom poluvremenu razgradnje, farmakodinamika omogućava produženo dejstvo u organizmu u periodu od oko 16h za pojedinačnu dozu.

SINTEZA
Postoji značajan broj sintetičkih prekursora koji mogu biti primenjeni u sintezi moklobemida, što je šematski prikazano na Slici 4.


Slika 4. Različiti sintetički putevi u sintezi moklobemida

<najznačajniji sintetički=”” prekursori=”” u=”” sintezi=”” moklobemida=”” među=”” onima=”” koji=”” su=”” prikazani=”” na=”” slici=”” 4=”” 4-hlorbenzoeva=”” kiselina=”” i=”” njeni=”” derivati,=”” čijoj=”” reakciji=”” sa=”” morfolinom=”” ili=”” n-(2-aminoetil)-morfolinom=”” pod=”” različitim=”” eksperimentalnim=”” uslovima=”” nastaje=”” kao=”” proizvod=”” odgovarajući=”” derivat=”” morfolina.=”” <br=””>
PRIMENA 
Moklobemid je prema svom dejstvu antidepresant, našavši primenu u tretmanu većine poremećaja depresije, pri čemu je pronađena efikasnost ekvivalentna aktivnošću tricikličnih ili SSRI antidepresanata, odnosno efikasnija u odnosu na ireverzibilne MAO inhibitore starije generacije. Moklobemid je jedan u nizu medikamenata koji omogućavaju normalnu moždanu aktivnost nakon hemijskog disbalansa koji je doveo do stanja depresije.</najznačajniji>


Slika 5. Komercijalno dostupno pakovanje Moclobemide-a

Međutim, iako moklobemid pokazuje značajan stepen tolerancije kod pacijenata, pri čemu ozbiljniji sporedni efekti nisu učestali, neki od njih mogu biti: insomnija, nervoza ili reverzibilno stanje konfuzije. Postoje i sporedni efekti karakteristični za centralni i periferni nervni sistem, kao što su mogućnost vrtoglavice, nesvestice i glavobolja. Mogu se ređe javiti kao sporedni efekti primene moklobemida i kardiovaskularni problemi ili problemi sa gastro-intestinalnim traktom, kao i periodična pojava promena na koži u formi osipa ili crvenila kože.


Slika 6. Moclobemide se koristi u tretmanu različitih oblika depresije

Iako je klinička primena Moclobemida otpočela još 1977. godine, lek nije odobren za korišćenje u Sjedinjenim Američkim Državama i proizvodi se danas u okviru ograničenog broja farmaceutskih kompanija.

REFERENCE
1. Allen, C. Liana, Lapkin, Alexei A., Williams, Jonathan M. J. An iron-catalyzed synthesis of amides from nitriles and amines. Tetrahedron Letters (2009), 50 (29), 4262-4264.
2. Burkard et al. Morpholino containing benzamides, United States Patent 4.210.754, Jul. 1, 1980
3. G. B. Baker, L. J. Urichuk, K. F. McKenna., H. Kennedy, Metabolism of Monoamine Oxidase Inhibitors, Cellular and Molecular Neurobiology, Vol. 19 (1999), No. 3
4. M. B. H. Youdim, D. Edmondson, K. F. Tipton. The therapeutic potential of monoamine oxidase inhibitors. Nature Reviews, Neouroscience, Vol. 7 (April 2006,), 295 -309

SLIKE:
Slika 2
Slika 3
Slika 4
Slika 5
Slika 6

  

 

RSS
%d bloggers like this: