Tetrodotoksin

By   /  10. March 2018.  /  Comments Off on Tetrodotoksin

Autor: Dušan Petrović

Tetrodotoksin – TTX (C11H17N3O8) – oktahidro-12-(hidroksimetil)-2-imino-5,9:7,10a-dimetano-10aH-[1,3]dioksocino[6,5-d]pirimidin-4,7,10,11,12-pentol, je snažan neurotoksin, za koji još uvek nije poznat protivotrov. Izolovao ga je Yoshizumi Tahara1, japanski naučnik sa National Institute of Hygienic Sciences, 1909. godine, iz jajnika ribe fugu, i on mu je i dao ime. Za tarihatoksin, neproteinski neurotoksin, koji su 1963. godine izolovali Brown i Mosher iz jaja kalifornijskog daždevnjaka2, utvrđeno je 1964. godine, da je zapravo isto jedinjenje kao i tetrodotoksin3. Kasnije je ustanovljeno da se tetrodotoksin nalazi i u nekim drugim životinjama iz redova Hapalochlaena i Naticidae, kao i da je produkt nekih vrsta bakterija iz roda Pseudomonas

Prvu totalnu sintezu racemskog oblika tetrodotoksina opisao je Y. Kishi sa saradnicima sa Nagoja Univerziteta (Nagoya University – Japan) 1972. godine4. Minoru Isobe i saradnici sa Nagoja Univerziteta, i J. Du Bois sa saradnicima sa Stenford Univerziteta (Stanford University – USA), objavili su asimetrične totalne sinteze tetrodotoksina 2003. godine, koristeći različite strategije: grupa sa Nagoja Univerziteta imala je pristup zasnovan na Diels Alderovoj reakciji5, dok je grupa sa Stenford Univerziteta svoj pristup zasnovala na korišćenju aktivacije C-H veza6.

Pri oralnom unošenju tetrodotoksina, letalna doza za miševe je 334 μg po kilogramu telesne mase. Ukoliko pretpostavimo da je letalna doza za ljude približna, tada bismo mogli da očekujemo da bi 25 mg tetrodotoksina bilo dovoljno da usmrti osobu tešku 75 kg. Ukoliko bi otrov bio unet putem injekcije, letalna doza bi bila još manja, svega 8 μg po kilogramu, odnosno nešto više od 0,5 mg za osobu prosečne težine.

Reference:

1) Y. Zasshi, „Historical review on chemical and medical studies of globefish toxin before World War II“, Japanese Society for History of Pharmacy199429, 428-434.

2) M. S. Brown, H. S. Mosher, „Tarichatoxin: Isolation and Purification“, Science1963140, 295-296.

3) H. D. Buchwald, L. Durham, H. G. Fischer, R. Harada, H. S. Mosher, C. Y. Kao, F. A. Fuhrman, „Identity of Tarichatoxin and Tetrodotoxin“, Science1964143, 474-475.

4) Y. Kishi, T. Fukuyama, M. Aratani, F. Nakatsubo, T. Goto, S. Inoue, H. Tanino, S. Sugiura, H. Kakoi, „Synthetic studies on tetrodotoxin and related compounds. IV. Stereospecific total syntheses of DL-tetrodotoxin“, J. Am. Chem. Soc197294, 9219-9221.

5) N. Ohyabu, T. Nishikawa, M. Isobe, „First Asymmetric Total Synthesis of Tetrodotoxin“, J. Am. Chem. Soc2003125, 8798-8805.

6) A. Hinman, J. D. Bois, „A Stereoselective Synthesis of (−)-Tetrodotoxin“, J. Am. Chem. Soc2003125, 11510-11511.

7) P. Wexler, Encyclopedia of Toxicology, Second edition, Elsevier, 2005, 161-162.

8) http://en.wikipedia.org/wiki/Tetrodotoxin

9) http://en.wikipedia.org/wiki/Pufferfish

  


RSS
%d bloggers like this: